Tko je ona?

Danas je jedan izvanzemaljac pitao: ,Sto je to zena?’
Toliko puta je na onoj neobičnoj planeti danas zabilježena ta riječ, da me jednostavno zanima, sto je to, zašto je toliko posebno?
Vidiš mali, zena nije sto, ona je tko, ona je netko, nešto i sve. Ona ti je ova naša stijena Marsovska, ona ti je ova naša pustinja najsuša i najveća. U njoj se igraju rijeke, prelijevaju se u mora i zajedno cine najveći ocean. U njoj se ljube mjesec i zvijezde u njoj je zalazak sunca savršen kao izlazak kugle netom okupane slanim valovima. Njoj po licu padaju zlatne niti friško oprane kose, obrazi su joj crveni kao najcrvenija jagoda. Ona ti je tamo dolje, na toj neobičnoj planeti dokaz snage, upornosti i borbe. Ona je sve ono sto nije, sve ono Cega se boji i od čega umire od straha.
Znaš mali, čudna ti je to biljka. Biljka? Pa rekla si mi da je to zena, čovjek, živo bice. Ah, čudna ti je to biljka. Nadasve neobična, zanimljiva i nikad do kraja otkrivena. Gledaš u nju kada ju najviše boli, gledaš ju kada se najviše slomi, kada padne na koljena, umorna od borbe, od života. I onda pomisliš gotova je, predaje se, nema je. I tada.. Tada podiže glavu prema nebu, stišće svoje već istrošene zube, mimikom lica pokazuje da boli, a ona ustaje, diže se iz pepela, jača nego ikada. Nebo joj je poslalo oluju da ju uništi, a ona se ustala i pokorila oluju, iskoristila ju kao vjetar u leđa i postala snažnija od najsnažnijih..
Pa čudna je to stvarčica, mogu ti reci. Je, i ona je pojam snage. Kada najmanje može, onda najviše napravi.
A zašto se samo danas toliko puta koristi ona, koristi riječ zena?
Vidiš, danas na tom Planetu kažu da je njezin dan, a zapravo nisu ni svjesni koliko ju tim danom povrijede. Nisu ni svjesni koliko joj taj jedan dan ne znaci ništa. Ona je svaki dan, ona je svaki trenutak. Ona je svaki udah, svaki treptaj oka, svaki osmijeh i suza. Ona stvara život, ona u najvećoj boli rađa novi život i tome se veseli. Pa tko se još veseli boli. Ona da, njoj je ta bol najvažnija. Hmm.. Mogu ti reci da želim vidjeti Nju. Sada ju mogu zamisliti. Kosa joj je vjetar, a lice more, ruke i noge su joj duge lijane, oci su joj nebo, a usne Crveno more, srce joj je kao ovaj nas Svemir. Ako poželim, mogu li Njoj poslati poruku za svaki dan? Mozes. Pa, draga Zeno, želim da ti svaki dan bude kao ovaj. Zelim da se ta riječ svako jutro kada otvorim oci najviše puta pojavi u Svemiru. Zelim da ti duša uvijek bude nasmijana, da ti oci uvijek imaju u sebi more,. Zelim da ti kosa uvijek kao vjetar vijori oko lica, želim da ti usne uvijek budu razvučene u osmijeh. Budi val, budi uragan, budi najtoplije sunce. I onda kada misliš da ne možeš, da odustaješ, upri još jače. Kada se osjećaš najslabije, potegni iz petnih žila. Pogledaj se svako jutro u maglovito ogledalo, obrisi ga rukom i nasmij se. Budi ponosna sto si Zena. Budi ponosna sto stvaraš Svemir, sto udišeš zrak svojoj Planeti. Svaki dan si najjača, svaki dan si posebna. Ako ne drugima, budi sebi, jer sebi si najvažnija. Sretan ti svaki tvoj dan. Čuvam te, tvoj Izvanzemaljac.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: