Kako miriši sreća?

Kako miriši sreća?

Možda kao kuhana sarma koja je pripremila friško oprane zavjese za ponovno pranje. Možda kao netom otvorena čokolada, razlomljena napolitanka ili kolac s kilom šlaga na sebi. Mirisi li sreća kao tek otpalo lisce u virovitičkom parku? Mirisi li sreća kao bakine palačinke posute tonom šećera? Mirisi li sreća kao spaljeni asfalt nakon utrke ili kao dodavanje gasa na tek upaljenoj jurilici u proljeće? Mirisi li sreća kao prve pahulje snijega na debelom minusu ili kao tek premazane skije spremne za beskrajne staze?

Meni mirisi kao palačinke tek premazane Lino Ladom, posute krašom. Mirisi mi kao kestenje koje mi je zacrnilo ruke u jesenskom pokrivaču Virovitice. Mirisi mi kao tetina sarma nakon dočeka Nove godine. Mirisi mi kao dječja kosa tek oprana, kao dječja koža tek kremom za sunčanje namazana. Mirisi mi sreća i kao skuhana kava i zapaljena cigareta u rano jutro na poslu. Mirisi mi kao ispucani metak koji mi lice umije barutom. Mirisi mi kao barut koji se spojio s mirisom sunca i vjetra. Mirisi mi kao blatne lokvice jedva dočekane čizmicama dječjim. Mirisi kao znanje tek srknuto iz nove, tek otvorene knjige. Mirisi kao proljetno rano jutro. Mirisi mi sreća kao more. Po lavandi, ružmarinu i smilju kada se skupe u jedno i vjetrom odnesu u morski zrak. Mirisi sreća kao vino, ono koje naliješ u jelo pa ti ostane malo za popiti.

Kako ti mirisi sreća? Jesi li ju namirisao? Jesi li sjeo na stranicu klupe u parku i molio Boga da ti ne naiđe lik u plavom kaputu? Jesi li ju namirisao u kasnim noćnim satima kada si iz diska otrcao pred pekaru po friško pečeni burek? Jesi li ju namirisao u disku kada te lik zalio bambusom, kada se miris jeftinog vina pomiješao s mirisom bezbroj upaljenih cigareta? Jesi li ju namirisao na putu prema bolnici? Kada te od straha blokiraju sva osjetila, a izoštri se kao nikada osjetilo mirisa. Kada njušiš miris alkohola prolivenog po bolničkom hodniku, domestosom istrljanih podova, i kimanja doktora da je sve u redu? Jesi li ju namirisao čekajući javljanje da je žena rodila? Jesi li ju nanjušila u salonu prije trpanja trajnog laka na nokte? Mirisi li tebi sreća?

Ako ti sreća nema miris onda si pospremio sva djetinjstvom poklonjena sjećanja u kutiju bez dna. Pospremio si sve kuhane sarme i ispečene palačinke u bezdan. Ni jedno proljetno jutro nisi poslušao priču ptica, nisi poslušao priču vjetra. Vjetar priča, nosi miris prema tebi. Zastani malo, okreni se i poslušaj djetinjstvo, u svakom trenutku možeš prizvati miris tek pečenog pileta, okrenutih očiju čekanja za stolom.

Pomiriši sreću, široka je, pruža se na svakom tvom koraku, na svakoj livadi, rijeci i moru. Na svakom uzavrelom asfaltu, na svakoj streljani. Na svakom koraku tek učinjenim nakon mjeseci ne hodanja. Osjeti ju. Nemoj si dopustiti da ti poslije bude zao. Da ne možeš djeci ispričati kako mirise kesteni i zašto je u redu da ti zacrne ruke. Sreća nije zalijepiti komentar na članak o cijepljenju. Sreća nije ruganje sa tuđom neimaštinom. To ti neće donijeti mirise i neće ti donijeti sjećanje. Tebi će sutra postati zaborav, a nekome si obilježio život.

Udahni sreću, pokloni dvije tri kuglice uličnoj jelki. Pokloni osmijeh starici na trgu. I slušaj vjetar. Slušaj more. Slušaj svako godišnje doba koje ti donosi svoj miris i mirisi na sreću.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: