Vraćam se..

Vrati se tamo u devedesete gdje su se sjećanja zaustavila.
Vrati se u godine trinaeste i četrnaeste, na maturalac, u smijeh.
Vrsti se tamo gdje su se ekipe skupljale na igralištima škole. Gdje nisu dogovori išli samo za vatrice, već za zauvijek.
Vrati se u vrijeme gdje su bili Brlići i Nazori, vječno posvađani i zacuđeni svatovi s pregršt ludih dječaka i još luđih djevojčica.

Tamo gdje se ispred simpatijine kuće kampiralo, gdje se na telefon kucni okreću brojevi.

Vrati se tamo gdje si nosila tregerice i neki topic zeleni. Lateks tajice kričavo roze i široke trapezice.
Vrati se gdje je tijesto sa sirom bilo Bogom dana hrana, a čaga u Brlićima provod života.

Vrati se gdje smijeh para oblake i zajebancija ne pozna granice.

Vrati se među šašave dječake, prstom odabrane simpatije. Ovaj tebi, onaj meni. I znalo se da je tako.

Vrati se dvadeset i kusur godina unatrag i pogledaj ta lica. Nitko ne zna kamo ga koraci nose. Nitko ne zna sto mu se piše.
Vrati se, zažmiri, osmjehni se i uživaj. Zatvori oci, ostavi ovo danas na kratko. Zaboravi na kredite, poslove, inflacije, reanimacije.
U školi si. Na maturalcu. Na čagi. Samo na kratko pogledaj te ljude, ta bezbrižna lica i osmijehe. Zahvali im se za to sto si danas postao. Zahvali im se sto su ti napravili sjećanje.
A ti plavokosi dječače, zajebantu svemirski. Ti mirno spavaj. Tamo gdje si godinama maštao ici. Sad se odmori od svih nedaća. Odmori od svih godina. Vratit ćemo se jednom zajedno u ono vrijeme osmijeha. Zbogom čovječe, vidimo se tamo negdje na čagi na nebeskim Brlićima.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: